Monteparadiso- Propast jedne patricijske obitelji

3. i 4. kolovoza 2018. godine održao se 26. po redu Monteparadiso festival. Reklamiraju se kao (hardcore)punk festival, no doći ćemo do tog. S obzirom na to da se festival dosta promijenio od svog nastanka 1992. godine odlučila sam istražiti kako je došlo do toga svega.

“Prije mnogo godina nije postajalo gotovo ništa, a onda se pojavilo nešto…nešto.” Monteparadiso bio je jedan od prvih punk festivala u Hrvatskoj, što je prekrasno. Pozivali su nama svima drage bendove, počevši s lokalcima poput Motusa i Nule. S nama svima pristupačnim upadom i odličnom muzikom osvojili su mnoga srca i izgradili tu slavu na kojoj danas žive.

No u zadnjih par godina se pretvorio u okupljalište bogatih krastera iz Njemačke, Italije, Švicarske i sl. Počeli su dovoditi bendove koji samo oni slušaju, te su potpuno isključili “glas naroda”. Te su za te iste bendove, koje uglavnom nitko ne želi čuti, stavili upad od par sto kuna.

Cilj mojeg istraživanja nije bio da ih ocrnim ili stvorim konflikte, već da pridonesem određenu kritiku i uz publiku predložim izmjene kako bi svi skupa ponovno uživali u festivalu.

No kada je iznesena ta kritika, organizatori su je primili na po meni mnogo nezreo način. Na festivalu je bilo dosta ljudi koji se slažu s mojim mišljenjem. Ja sam samo rekla ono što su svi godinama mislili. Dosta tih ljudi poznaje organizatore od prije, te tkogod bi bio na mojoj strani bi bio napadnut ili jednostavno izbačen s festivala.

Bilo mi je zaista čudno što osobe koje se zalažu za antifašizam, pravo glasa, toleranciju i sl. agresivnošću i nasiljem tjeraju ljude s festivala. Sva sreća da sam djevojka jer bi inače svi ti širitelji ljubavi i tolerancije, samo zato što se ne slažem s njima, poslali u pulsku Traumatologiju.

Ja na festival nisam došla provocirati. Došla sam vidjeti stare prijatelje koje ne vidim tijekom godine i u miru popit par pivi i umrijeti sastrane, ali su oni moju prisutnost iz nekog razloga shvatili kao prijetnju. Nisam dobila niti jedan odgovor na niti jedno pitanje koje sam postavila nego su me odlučili napasti na osobnoj razini ističući kako slušam nazi bendove, te su cijelu priču potpuno izvukli iz konteksta. Što inače i rade ljudi koji nemaju razvijene komunikacijske vještine i moć argumentiranja.

Da, privatno slušam što mi se sviđa, koga briga za to? Kako to imalo utječe na to što sam postavila pitanje što se dogodilo s festivalom?

I onda sam shvatila da je odgovor bio tu cijelo vrijeme. Novac, arogancija, nezrelost i pohlepa su uništili festival. Iz Monteparadiso festivala su napravili Monteparadiso turizam. I neka su, al onda stojite iza toga isto kako i ja stojim iza svojeg mišljenja. Dignite glavu i ponosno recite “Da, promijenile su se neke stvari, Paradizo nije ono što je nekad bio.” I ne mora biti ono što je nekada bio. Ljudi sazrijevaju, mijenjaju se. Promjena ne mora značiti nešto loše, ali onda priznajte to i ne uvjeravajte ljude da je to hardcore diy festival jer nije.

Žao mi je što ovaj tekst nije ispao onako kako sam zamišljala. Nisam naviknuta da prepričavam tabloidske drame. Nastavite nas čitati, nadam se da neće biti potrebe u bliskoj budućnosti za ovakve članke.

Ovim putem bi se zahvalila svima koji su me podržali i stali na moju stranu. Riskirali ste glavu i upade radi svega toga. Tko zna možda se isplatilo, možda će iduće godine zaista svirati nešto na što svi skupa možemo s osmijehom na licu pogati. Vidimo se dogodine.

By: Lucija Pušonjić

Za sve prigovore molim javite se osobno meni, ne pljujte po portalu jer ovo su sve moje riječi, moje mišljenje i moji stavovi.